U subotu 20. srpnja predstavnice Kluba žena IDS-a sudjelovale su na obilježavanju 80. obljetnice Prve oblasne konferencije Antifašističkog fronta žena za Istru. Kako ističu brojni izvori, bila je to najmasovnija borbena smotra održana za vrijeme narodnooslobodilačkog rata u Istri i cijeloj Hrvatskoj, 22. i 23. srpnja 1944. u obližnjoj šumi Gozdac iznad Rašpora.
Tom se prilikom članica predsjedništva KŽ IDS-a, Sandra Ćakić Kuhar kao Predsjednica Skupštine Istarske županije obratila skupu i rekla kako se prisjećamo i velike humanitarne tragedije ljudi ovog kraja koja je uslijedila ubrzo nakon održavanja konferencije, kada je neprijatelj spalio šest sela na ovom području; Račju Vas, Rašpor, Trstenik, Klenovšćak, Dane i Vodice.
„Prošlost ne možemo mijenjati, ne možemo ni predvidjeti budućnost, jedino što imamo je sadašnjost. Međutim, prošlost nam treba biti podsjetnik, a povijest, kako je uobičajeno reći, učiteljicom života, kako se sukobi i zlo nikada više ne bi ponovili. U svemu što danas činimo moramo se voditi mišlju o boljem sutra, ali ponovit ću, pamteći ono što je bilo jučer“ naglasila je Ćakić Kuhar.
Organiziranje žena u AFŽ-u i njihovo djelovanje postavili su temelje za daljnju izgradnju ravnopravnosti istarskih žena u društvu. Baš kao i tada, i danas u Istri svakodnevno živimo i baštinimo vrijednosti antifašizma, rodne ravnopravnosti i poštivanja ljudskih prava. Unaprjeđenje, obrana i širenje univerzalnih principa kao što su sloboda, demokracija i ljudska prava, trajna su obveza, ali i moralna odgovornost svih nas. Oni su temelj za nastavak i odabir jedinog ispravnog puta, puta razvoja i napretka, na dobrobit svih građana Istre.
Zato na ovome području već desetljećima stojimo ispunjeni neizmjernim ponosom na naše babe i none, na Istrijanke i Istrijane koji su se prvi u Europi hrabro suprotstavili fašizmu. Znamo koliko je teška bila njihova borba, koliko su teške bile i civilne žrtve ljudi Istre i zbog toga znamo koliko ona danas vrijedi.
Naši borci i borkinje kao i lokalno stanovništvo, ustrajali su u svojim idealima, ne predajući se do zadnjega i upravo zahvaljujući njima danas imamo našu Istru. Svojim životnim putem, svojom borbom i svojim radom, one i oni postavili su čvrste temelje za našu generaciju i generacije koje slijede.
Ćakić Kuhar je između ostalog rekla kako nažalost, danas u Hrvatskoj svjedočimo relativiziraju rodnih i političkih prava nas žena, kao i antifašističkih vrijednosti. S pravom se pitamo kamo nas to vodi i u kakvim ćemo uvjetima mi ili naša djeca slaviti stogodišnjicu ovih događaja? Hoće li hrvatsko društvo nastaviti ovim tempom relativizirati antifašizam i ženska prava, moramo li se stalno iznova boriti za vrijednosti i prava za koje su se davno već izborile naše babe, nonići i none i kakvo to društvo puštamo u nasljeđe našoj djeci?
