Manjak toga stavlja otvorenu mogućnost zlouporabe položaja i imenovanja neadekvatnih kandidata
ZAGREB – Danas je u Saboru predsjednik Kluba zastupnika IDS-a Emil Daus tijekom objedinjene rasprave o arhivskom gradivu i arhivima, muzejima i knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti naveo kako zastupa politiku decentralizacije i da je prirodno da ravnatelje lokalnih i regionalnih institucija, odnosno ustanova, biraju lokalni čelnici, odnosno gradonačelnici i župani, ali da je nužno da ih prije toga odobri struka koja je odvojena od politike.
-Tu naravno nastaje problem u nekim sredinama, ali više zbog društva u kojem živimo nego samog zakona. Da nam je društvo posloženo kako bi trebalo biti, struka bi kroz Upravno vijeće predložila najbolju kandidatkinju ili kandidata i čelnici bi samo formalno potpisali imenovanje. Zato moramo mijenjati i društvo, ne samo zakone. Ali, dok ne dođemo do tog cilja, moramo biti oprezni sa zakonima, kojima se mora predvidjeti moguće zloupotrebe, naveo je Daus.
Mišljenja je kako se Vlada ne želi baviti decentralizacijom, jer tada centralna vlast gubi moć koju ima, podsjetivši na primjedbu kolegice Nemet upućenu Vladi, koja se prethodno u raspravi dotakla arhivske građe starih ručno vođenih zemljišnih knjiga od 1891. do 2005. godine, a koje se prenose iz Istre u centralni arhiv u Gospiću, navodeći kako sva struka koja želi imati fizički uvid u tu građu, mora zbog toga svaki put do Gospića.
Pozdravio je izmjene, donosno dorade osnivanja javnih i privatnih knjižnica, što otvara prostor za nove inicijative na području institucionalnog razvoja knjižnične djelatnosti, kao i važnost digitalizacije kulturne baštine, odnosno kulturnih sadržaja.
Novu regulaciju prodaje i rad suvenirnica i muzejskih trgovina ocijenio je kao djelomično dobar prijedlog, pri tome smatrajući da je potrebno dopustiti izradu i prodaju suvenira proizašlih iz zbirki, knjiga, časopisa, grafika i ostalih publikacija u vlastitom izdanju, ali i izdanju drugih muzejskih ustanova ili nakladnika, jer po trenutnom Prijedlogu zakona ne bi mogli prodavati određene publikacije koje muzeji smatraju bitnim za ponudu posjetitelja.
Na samom kraju, naglasio je kako podržava da u Upravnom vijeću trebaju biti obrazovani članovi, no da postoje iznimke poput osoba koje su iznimno važne za razumijevanje, ali i razvoj pojedinih segmenata struke, a nisu završili akademsko obrazovanje. Oni bi svojim radom u Upravnom vijeću pojedinih muzeja, poput Etnografskih, zasigurno doprinijeli razvoju nematerijalne kulturne baštine svoje regije, a samim time i države u cjelini.
